Nije nenormalno bojati se. Strah je sasvim normalna ljudska pojava i događa se svima, ali moj je potpuno drugačiji. Teško je kad nakon skoro četiri godine truda oko nekoga shvatiš da to nije to, da je nemoguće spojiti dva različita života ili ih pokušati prilagodit. Kako da ostanemo zajedno kad ne mogu doći do tebe? Kako kad ćeš mi biti cijeli život u iščekivanju? Ja nisam taj koji može čekati i nadati se boljem...priča on. Priča on ...priča ...a ja izgubljena u pitanjima sjećam se kroz maglu našeg prvog poljubca (bilo je kroz šalu- ja ću se kao nagnut jer sam vidjela mačku a on će me poljubit u tom trenu ...i tako je i bilo)...-Neće to ići,jel tako? Trgnem se u trenutku...-A valjda je.. Tada sam shvatila da je to ozbiljno sve, jer bilo je milijun poluprekida i rasprava...ali u ovoj se osjetilo ono nešto što je nagovještavalo kraj zauvijek. Jednostavno znam. Hoće li srce ikada mirno nastavit kucat kad ga vidim slučajno u prolazu ili poludit kao svaki put u ove četiri godine? Hoću li ga ikada prestat voljet??Bojim se..
25. siječanj 2008 0:42:06, nnj
:) super blog!!!! posjeti me
25. siječanj 2008 9:31:32, medeja7
treba proći meko vrijeme...ali znam da nije lako...samo naprijed...Kiss:)))
25. siječanj 2008 17:59:43, Svemirka
peu a peu (malo po malo)
5. veljača 2008 20:04:11, sara007
MOžDA GA NEćEŠ PRESTAT VOLJET......ALI SHVATIT čEŠ.......MOžDA JE I BOLJE TAKO.......BOLJE JE PREKINUTI NEŠTO ŠTO NE IDE....NEGO NA SILU POKUŠAVATI SPASITI VEZU KOJA NEMA BUDUčNOSTI....KOJA ćE SE PREKINUTI KAD TAD......
....ZNAŠ LI KOJI JE MOJ NAJVEćI STRAH......NE DA ON MENE OSTAVI.......NEGO DA JA NJEGA PRESTANEM VOLJETI.......
.....BIT ćE BOLJE......MORA......
Pred zoru je sa njine strane obično muk...
Pod velom magle zvecka osmi kozački puk...
I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest...
U inat ću i ovo pismo poslati... Znam: "ime i adresa nisu poznati"...
Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta... Kakvu dobru vest...
I tek da znaš... Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije...
Al mira ni čas... Sve živo pali na nas...
Fotograf jedini metkove špara...
Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa...
Na nadošloj Visli se soldati stisli... I svima su nam pomisli... Daleko...
U sumrak je sa njine strane obično žal...
Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral...
Al postane krotka kad drmne je votka... Onako "na belo"...
Pod mojom šapkom lavovi se baškare...
U snu mi pleteš beli šal za maškare...
Sva se pobrka pređa kad te obgrlim s leđa... Kao violončelo...
I tek da znaš... Mesec u žici je... Zvone na večernje zvona Galicije...
I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino čemu se molim...
Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti...
Dok otiče Visla... Natraške, van smisla... I kreću jata pokisla... Daleko...
I slušajući ju stoti put sve je ostalo isto..svaki trenutak proživljen, svaka nota budi isto, svaka riječ znači nešto..a tek rečenice ..u zlato uvijene.
Živio Đole..
16. siječanj 2008 21:30:03, brc
Sjajna pjesma, ma Balašević je stvarno legenda, genijalan. Inače ovo mi je jedna od njegovih najdražih pjesama, kad je čujem uvijek pomislim na šukundjeda koji je u Galiciji poginuo 1915. Od njega je ostala tek jedna stara, crno bijela fotografija u ugarsko - hrvatskoj domobranskoj odori...
16. siječanj 2008 22:44:56, Svemirka
Ja jednostavno obožavam Balaševića, nema do njegovih balada. Priča o VasI Ladečkom je legendarna! volim i njegove parodije tipa Kristofore, crni sine itd. Čovjek je legenda. Usput tagovana si
17. siječanj 2008 12:49:12, manara
pronadjem sebe uvjek u ovome
"I neka mi to ne uzme nebo za zlo...
Al ti si jedino čemu se molim...
Brinuću već ja... Nemoj ti brinuti... Ma, da sam 'teo već sam stoput mogo ginuti"
18. siječanj 2008 21:05:08, medeja7
o koliko nisam čula ovu pjesmu...Jako dobro.Kiss:)))
20. siječanj 2008 2:11:35, uzorita
Moram ti priznati da Balaševića nisam nikada prije slušala, no tu na blogu slučajno da zabavim drugu osobu, naletjeh na prekrasnu pjesmu Život je more...
I na snimci pjeva u Pulskoj areni, totalni mrak! Moj pozdrav
22. siječanj 2008 21:01:18, sara007
......ja volim Balaševića.........mislim da ni jednu pjesmu nisam čula a da mi se nije svidjela.........pozz.........
23. siječanj 2008 9:46:57, gangsta16
super blog,samo tako nastavi
Gle gle gle.. klinke su ostale klinke.. i ostat ce kako mi se cini. U malom gradu s malo mudrosti. Tužno je to. Čudiš se iz dana u dan kako se svijet u ljetu 2007 promijenio uzduž i poprijeko. I kad se trudis optimistično vjerovati kako Male postaju Velike ,opet se nađe ona koja će te "slučajno" u sred kafića oštro okrznuti. Zavidiš im na ponosu i samopouzdanju koje nose sa svojih punoljetnih 18, možda 19. Gdje je nestala radost djetinjstva, stidnost tinejđera i ono "svoje ja" malo starijih?? 
13. siječanj 2008 17:33:23, medeja7
...nije "nestala" možda se prikrila...:)))
13. siječanj 2008 19:14:33, mala_m
dobrodošla....svrati do mog bloga
13. siječanj 2008 19:14:49, gangsta16
poz svrati
13. siječanj 2008 21:06:41, sara007
joj.....da se meni vratit 3-4 godine nazad......kad sam bila 16-17?!?!?? nije to tako daleko, ali ipak je...........da mi se vratit u vrijeme kad sam živjela od danas do sutra, pa šta bude........a joj.........
13. siječanj 2008 21:11:56, Svemirka
pozzz.......svrati
14. siječanj 2008 9:55:08, roza92
To mi se čini poznato!!!!!!!! Imam ja takvih sestričnica koje se drže u.... a zapravo su...
14. siječanj 2008 14:12:57, crna_orhideja
ovo si jako dobro rekla.u zadnje vrijeme razmišljala sam o tome...:))
14. siječanj 2008 14:13:40, crna_orhideja
ovo si jako dobro rekla.u zadnje vrijeme razmišljala sam o tome...:))
naravno da ćeš ga preboljeti i naravno da nije jedini na svijetu.....pokoja suza i podrška tvojih bližnjih i brzo će to proći,vjeruj mi.........drž se....pozz